9. 8. 2020 Belopeška jezera - Via della Vita - Mangart

Dogovor za izlet pao je na greben između sedla Vevnice od vrha Mangarta. To je polovica grebena što vodi od Ponca iznad doline Tamar do Mangarta. Greben je izuzetno atraktivan i jedan od najlijepših tura u Julijskim alpama. Smjer nije bitan, jednako je zanimljivo u oba smjera iako ja osobno volim smjer Ponce - Mangart. U tom smjeru u svakom slučaju ima nešto više penjanja čak iako se računa i uspon na Visoku Poncu. Vrijeme je bilo idealno za hodanje taj dan, sunčano uz nešto malo vjetra.


Dolazak navečer u dolinu Belopeška jezera s talijanske strane Mangarta i uspon na Rifugio Zacchi.


Do doma ima nekih sat vremena laganog hoda, naravno može i puno brze. Navecer na domu prije spavanja.
Ujutro pogled na zid Vevnice i Mali Koritniški Mangart.
Raspotje.
Stijena Mali Koritniški Mangart nekih 800 metara visine.
Još bliže izgleda vrlo atraktivno.
Napijanje vodom prije ulaska u stijenu.
Sama ferata nije tehnički zahtjeva, ali je dosta ispostavljena i zahtjeva dobru koncentraciju.
Neki lančani detalji u stjeni.


Pri vrhu pogled na Mali Koritniški Mangart sa boka.
Pogled prema dolini Belopeška jezera iz koje smo došli.
Pri vrhu ferate put se odvaja desno za bivak Alberto Busettini (bivši Tarvisio) na 2160 m.
S bivka pruža se veličanstven pogled na Jalovec!
Bivak i u daljini ide dalje put prema Mangartu otprilike u sredini stijene. 

Greben na kojem se nalazi bivak. Meni osobno jedan od najatraktivnijih mjesta za bivak. 



Na usponu prema vrhu Mali Koritniški Mangart pruža se pogled prema Vevnica,V Koncu Špica i Kotova Špica (s lijeva na desno).

RIP
Pogled prema Triglavu i puno drugih vrhova, tko ih prepoznaje. Do Triglava od ovog mjesta vjerojatno ima cijeli dan jahanja u punoj kondiciji.
Pred Mangartom nalazi se najteži dio desnog dijela ovog grebena, a to se strme strave kojima se dolazi do ispod mangarta. To su uske zemljane i travnate stazice koje zahtjevaju 100% koncentraciju.
Konačno na vrhu Mangarta, gore je vruče, hladno i sve između, ovisno kako vjetar puše.
Pogledi s vrha Mangarta prema Montaž / Jôf di Montasio
Belopeška jezera i dalje Austrija
Prema Triglavu u svih vrhovima između.

Spust je bio pored Bivak Nogara nazad u dolinu.
Sve ukupno tura nekih 12 sati tog dana od Rifugio Zacchi do grebena pod Vevnicom pa desno do vrha Mangarta i nazad u dolinu do Belopeška jezera. Tura za svaku preporuku ocjena 10/10.
 

Vožnja kroz Julijske alpe 8.10.2020



Zadnji topliji dani prije nego što je ove godine još jednom pao prerani snijeg (prerani snijeg za hodanje po alpama), našlo se idealno vrijeme za malo vožnje kroz Julijske alpe. Iako je inicijalni plan bila dvodnevna vožnja, zbog nekih novonastalih poteškoća, plan je promjenjem na jednodnevnu na kraju. Svejedno, ova priroda je prekrasna i svaki se puta rado vraćam.

Start iz Kranjske gore. Uvjeti za vožnju idealni.
Škrlatica


Prisojnik
Moj novi gravel bike (rip stari)

Na prijelazu Vršić
Mojstrovka 
Tu se dalo i zaspat, ali današnju turu treba i dovozit.
Spust na drugu stranu. Mojstrovke sa druge strane.
Razor
Jalovec i Pelci
Lijevo

Neopisiva ljepota Soče
Svinjak sa boka, izgleda impresivnije uživo
Ravno
Novi uspon prema Mangartu


Mangart se skriva
Ponestaje dana
Strmec na Predelu
Pogled u Italiju
Raskrće, desno se ide prema Mangartu, lijevo Lago Del Predil jezero
Along the road to Predel Pass, on the border between Slovenia and Italy, stands a stone pyramid with a bronze statue of dying lion. The memorial is dedicated to a squad of Austrian soldiers who bravely defended the fortress above the monument in the days of Napoleonic wars.
Mangart se pokazuje
Mangart i Jalovec

Lago Del Predil
Ravno
Cima Predil (Predelske Glave) mislim
Cave del Predil i neka crkva
Greben Loških stena, i Briceljk najviši vrh u sredini

Panoramska od Mangarta do Ponca (s desna na lijevo). Još malo vožnje i nazad smo u Kranjskoj gori.




 Današnja tura na karti.