Ante Predović stories: August 2021

Konačno da padne i ova tura. Malo je bilo prevruće u sred dana za ovakve podhvate, ali još uvijek prihvatljivo. Ostali smo bez vode od Škrlatice do Pogačnikova doma, tako da smo malo snijeg pasli.

Jutarnji pogled prema Kamničim alpama.

U stijeni Škrlatice. Vikend je i sve je prepuni ljudi, i kad mislis da si u kondiciji, a ono hrpa ljudi hoda jednakom brzinom oko tebe.

Dolkova Špica

Rokavi

Na vrhu Škrlatice, moj osobni rekord za 3:25 od Aljaža, a nismo ni jurili toliko. Ovo bi se definitivno dalo ispod 3 sata, kada bi čovjek trenirao. Predivni pogledi na sve strane. Još uvijek nije ni vruče, ustvari je taman.

Prisojnik, iza Mojstrovke do Jalovca, a još iza greben Ponca do Mangarta. A još iza Montaž i Kanin :)

Špik i Velika Martuljška Ponca

Velika Martuljška Ponca

Vrh Škrlatice, iza Triglav.

Prema Kamničkim alpama

Triglav, Stenar

Na spustu sa Škrlatice.

Ispod Dolkove špice, ovaj put oko vrha Kriške stene, a ne preko, i mogu reći da se taj put isplati, jer ako se ide preko treba se malo pomučiti prilikom priječenja ispod Dovški Gamsovec dok se ne dođe do vrha Kriške stene, a onda se opet spušta dolje.

Razor

Prisojnik

Dovški Gamsovec, dostup na vrh je moguć s obje strane, treba odsolirati nekih 2-3 UIAA po nešto krušljivom terenu. Isplati se otići barem jednom definitivno.

Razor, Turn pod Razorjem, pa desno Prisojnik

Pored vrha Križa, pogled an Pogačnikov dom, koji je još dosta daleko. Moramo ići preko njega jer nam treba vode.

Pogled nazad na Dolkovu Špicu

Bovški Gamosovec i Veliki Pihavec koji je još uvijek zatvoren zbog podora. Ali može mu se pristupiti s Luknje. Lijevo veliki Triglav koji nas još čeka.

Zgornje Kriško jezero

Dolina Krnice i put prema Vršiću.

Bovški Gamosovec i Veliki Pihavec. Vidi se još uvijek aktivan podor desno na Pihavcu iznad sipara.

Vrh Bovški Gamsovec, lijevo u daljini Bavški Grintavec, te Jalovec i Mangart.

Planja i Razor

Sjeverna triglavska stijena, vjerojatno se najbolje vidi sa Stenara i Bovškog Gamsovca. Kratka pauza i trg dalje, daleko je još Triglav.

Plemenice, definitvno najbolji uspon na Triglav, zahtjeva 200% koncentraciju i energiju. Na usponu preko plemenica sreli smo svašta, kao recimo neke turiste koji planiraju na Triglav i dolje, a vec se bliži kraj dana i tempo im je nikakav. Sva sreća pa ima nekoliko domova oko Triglava gdje mogu pokucati na vrata u nuždi.

Pri vrhu plemenica. Danas smo opet imali sreće i našli pitku vodu ovaj puta između stijena od svog snijega koji se topi, tako da je mjeh od 2 litre brzo iskorišten. Inace temperatura i nije toliko visoka (prognoza je bila možda 20C na Triglavu, ali kad sunce piči to je uvijek drugačiji osječaj pri ovim naporima i količine vode koje čovjek popije su ogromne).

Na vrhu Tiglava hrpa slovenaca peče palačinke na tavi i pije pive. Nije prvi puta da naletim na slične scene. Kasnije su se pokupili i otišli prema Planici. Ovo je pogled prema triglavskom podiju i Rjavini.

Škrlatica na kojoj smo bili ujutro. Bogme je daleko, osim ako niste ultra maratonac.

Sjene Jalovca i Mangarta, iza Montaž i Kanin skupina.

Dolina Krme

Ostaje spust preko Praga uz nesto mraka za silasku. Na kraju odličan dan, iako možda malo prevruće. Ovo se definitvno može proći brže u boljim uvjetima (kada temperature bude oko 10 stupnjeva).

Dan je počeo oblačno i po prognozi trebalo se razvedriti oko 10 / 11 sati. Ujutro je bilo tolik oblačno da je izgledalo skoro ko da će mrak pasti. Očekivao sam da kada se popne do bivka pod Skuto da bi se moglo dići iznad oblaka međutim oblaci su bili dosta vise. Čak i Skuta je bilo potpunosti u oblacima. Na vrhu 3 slovenke dobro obučene (za razliku od mene) objeduju. Ja samo u prolazu. Sve u svemu nije prehladno, ali vjetar koji puše na nekih mjestima stvara problem.

Južni raz Skute

Ovo je negdje na podiju ispod Dolgi Hrbet. Tu se vec nadziralo da bi so moglo razvedriti kasnije, što je dobro jer po prognozi trebalo je biti oko 10 stupnjeva na 2500m, za što definitivno nisam bio obučen.

Mlinarsko sedlo. Ovo je valjda prvi pogled danas, sve ostalo je bilo u oblacima.

Dolgi Hrbet sa Mlinasko sedla.

Bezdan na drugoj strani prema Češkoj koči.

Radost za svakog tko boravi u planinama. Danas mi nije trebala je Češka koča pored koje prolazim ima izvor vode.

Njima mora da je najbolje na svijetu, imaju cijele alpe za sebe i po cijele dane samo pasu travu.

Češka koča napokon na vidjelu.

Ova je prvi vrh koji smo vidjeli danas kad su se oblaci razišli, Velika Baba.

Malo iznad Češke koče pogled nazad od kuda smo došli.

Nakon češke koče jedan krug po ferati (za malo visine), tu sad definitivno prevladava sunce. Dobra stvar je što dobar dio puta u sjeni. Ferata češke koče je u hladu.

Dio stijene se odlomio na prvom dijelu ferate i treba imati dosta snage u rukama da se to prođe. Inače sam ferata i nije neka ljepota (po meni) jer dosta je kršljivo za noge gdje se gazi tako da može dosta toga još pasti.

Nakon ferate i tankanja vodom (koje danas nije nedostajalo što je rijetki prizor u alpama) u Češkoj koči, trk nazad na Jezerku Kočnu (desno). Ovaj dio je na suncu (koje sad piči maksimalno), ali dobra stvar je kad se popnemo do stijene tada nastupa hlad, tako da većina uspona Kočnu je u hladu, a poslije više ni nije toliko vruče.

Malo bliže vidi se granica gdje nastupa hlad. Inače u hladu je idealno, samo da vjetar ne puše.

Desno.

Stijena ispod Mlinarskog sedla kojom smo sišli ujutro.

Grintovec iz manje znanog kuta.

S lijeva na desno Velika Baba, Jezerki vrh, Mrzla gora (iza), ledine i Kranjaska koča desno u onom zelenilu.

Gornje Jezersko, iza lijeko greben Karavanki.

Grintovec. Ispred mene bila su dvojica koja su otišli lijevo na Grintovec (dosta kasno je vec bilo). Ja sam otišao desno na Kočnu, pa onda jos na Grintovec ako stigem.

Ovaj stjenski dio puta na Jezersku Kočnui je dosta dug jer kruži okolo stjene. Izlazak na greben je vidljiv u sredini slike. Na grebenu je vjetar počeo opako da piči, a i skoro 17:30 sati nije pomoglo. Bilo je i sunca naravno.

Vrh Jezerske Kočne, nekih 2:30 od Češke koče (3:15 po markaciji). Malo uzivancije na vrhu (kad ne puše vjetar), i trk na Grintovec. Ona dvojica su sad na Grintovcu, ali ja ih ne mogu stići. Pretpostavljam da su sišli prema Kokrskom sedlu.

Grintovec slikan sa vrha Jezerske Kočne.

Kokrska Kočna

Julijske alpe u daljini, Triglav se prepoznaje, čak i Mangart.

Greben Karavanki

Drugi vrh Jezerske Kočne, na njemu je ptica :) Daleko iza je Austrija.

Dobra polovica Kamničkih alpi se vidi ovdje, Velika Baba, Mrzla gora, Dolgi hrbet, Skuta, Ojstrica..

Kalški greben i Kalška gora.

Najodvratniji detalj u Kamničkim alpama.

Grintovec ispred mene, piece of cake (kad si u kondiciji:)

Konačno vrh Grintavca i kraj uspona za danas. Na kraju vrijeme svakakvo, sad na kraju dana definitivno prehladno na vjetru, rekao bi ispod 10 stupnjeva.