Plan je 3 dnevna tura biciklom koja uključuje uspon na Grossglockner. Prvi dan start iz Kranjske gore 150 km biciklom do mjesta Kals pod Grossglocknerom. Drugi dan hodački uspon na Grossglockner, i treći dan povratak nazad biciklom do Kranjske gore. To je plan barem na papiru :) Prtljaga na minimum kao i uvijek, ali svejedno uključuje osnovnu opremu za uspon na Grossglockner tako da bicikl nije baš lagan. Izlet počinje uz prekrasan ambijent iznad Tarvisia, pogled prema Mangartu.
Ovo je već u Austiji, Dobratsch.
Osim standardne opreme za touring, ovaj puta i nešto planinarske opreme na biciklu (lagane gojzerice, dereze, cepin, štapovi za hodanje i nešto toplije odjeće).
U Hermagoru.
Obožavam ovo mala mjestašća po Austiji, na svakom koraku nalazi se izvor pitke vode, često i u nekom ukrasnom obliku.
Moja malenkost.
Klasičan ambijent u Austriji, doline okružene brdina.
Ispred Lienza, uz Dravu.
Drvena kapelica.
Pred sumrak u Lienzu, tu smo se nakupovali hrane i previše i onda teglili jos jednu torbu skroz do Kalsa. Nakraju barem nije hrane nedostajalo :)
Prekrasna biciklistička staza od Lienza do skretanja za Kals vodi uz Dravu.
Današnja vožnja 150km uz 2000 metara uspona i dosta prtljage definitivno previše za bila kakva putovanja, posebno ako su uzme u obzir što me čeka sutra. U mjestu Kienburg nakon skretanja za Kals na moje opće nezadovoljstvo cesta se strma penje (9% uspon) neke vrijeme koje sam proveo pedalirajući u mraku. Tu se vec dobrano čeka kraj današnjeg dana i konačan odlazak na spavanje.
Bivakiranje malo ispod Kalsa, na ugibalištu prije mosta, ima fino klupa, stol i izvor pitke vode, jedino fale kante za smeće za potpuni komfor :)
Sljedeci dan hladan tuš, bušenje u 6 ujutro. Odmah sam olakšao bicikl i ostavio 2 torbe (oprema za spavanje i nešto hrane). Bajs je sad puno laksi. I bolje jer sad se prvo treba popesti 700m nadmorske visine od mjesta Kals do Lucknerhaus parkirališta odakle tek kreće hodanje.
I dok pedaliram ujutro još je poprilično hladno (a i ja sam smrznut malo od noći jer sam ponio najtanju ljetnu vreću). Ne znam da li izgledam kao da idem na posao ili u planine :)
Kals, klasično prekrasno alpsko naselje.
Da nebi sve bilo super i krasno, cesta što se odvaja od Kalsa do Lucknerhaus prepuna je onih isprekidanjih linija na betonu (koje služe za odvod vode). To inače ne predstavlja neki problem autima i motorima, ali s biciklom je koma vozit po tome, i gore a posebno dolje, jer uništava kotače i treba pošteno zakočit prije svake rupe na spustu (osim ako ne vozite full suspenzion bicikl). Ista stvar kao i onaj zadnji komad ceste za Hochalmspitze koji ide do jezera Parkplatz Gößkarspeicher. Već sam rekao da to neću više vozit s biciklom, posebno kad je natovaren sa prtljagom.
Evo konačno da i to prođe, na vrhu ceste malo prije Lucknerhaus. Tu se prvi put pokaže Grossglocner svim svojim veličanstvom. Jedva čekam da počnem hodat jer mi je dosta bicikliranja još od jučer.
Dolina koja ide prema Grossglockneru.
Ovaj makadam ide sve do doma Lucknerhutte i bilo je biciklista koji su tu išli gore.
Lucknerhutte, prvi dom na koji se dolazi brzo od polaska sa Lucknerhaus parkirališta. Ambijent je prekrasan, šta reći iako se ne mogu odlučiti da li mi je ljepše ovdje ili na Ankogel grupi pri usponu na Hochalmspitze.
Dom Lucknerhutte iza nas.
Ovu opciju preko SalmHutte treba probati jednom, to je neki grebenski put i mogao bi biti još zanimljivija varijanta na Grossglocenker.
Pogledi sa doma Stüdlhütte (2,801m). Tu je prekrasno, dostupno za sve, stare i mlade pa i kućne životinje, bilo je i pasa. Pauza od pola sata pa onda dalje.
Stüdlhütte (2,801m)
Stüdlhütte (2,801m) iza nas
Pogled na dolinu iz koje smo došli. Još uvijek nije jasno koliko točno ima do vrha Grossglocknera, ali uskoro će se i to pokazati.
Malo iznad otvara se pogled na ledenjak preko kojeg se prelazi, dom Erzherzog-Johann-Hütte na 3454 m i sam vrh Grossglocknera. Tu postaje jasno da će ovo ipak danas biti ostvarivo. Nisam planirao spavati na domu i ne nosim vreću sa sobom, plan je bio jednodnevni uspon.
Vrijeme za dereze.
Dosta naveza ide gore dolje, ali nije prevelika gužva i put je izgažen odlično zbog toga. Tu se vidi dom gore desno na grebenu.
Nešto od hrane za danas, uz standardne banane, jer želudac mi se danas malo čudno ponaša.
Pogledi sa Erzherzog-Johann-Hütte. Prekrasan dan i poprilično toplo, danas se moglo sa minimalno odjeće popesti na Grossglockner. Dolje se vidi cesta Großglockner Hochalpenstraße i Kaiser-Franz-Josefs-Höhe, zadnja postaja iznad ledenjaka Pasterze na koju se može doći autom ili biciklom recimo.
Pogled prema Ankogel grupi među kojima se nalazi Hochalmspitze.
Vrh Grossglocknera još čeka. Ima sati i pol hoda sigurno do vrha. Još uvijek ljudi idu gore i dolje. Vrijeme je oko 14 sati i nakon kraćeg predaha na domu, krećemo putem vrha.
Dom Erzherzog-Johann-Hütte na 3454m
Pogled sa malog Grossglocknera na veliki. Ima nekoliko škakljivih situacija ovdje ako niste u navezu. Sajle se nalaze samo između 2 vrha, ostalo su čelični stupovi za osiguravanje.
Ovdje izlazi Pallavicini kuluar. Pošto je u sjeni uvjeti bi mogli biti dobri ujutro jer snijega ne nedostaje.
Evo konačno vrh Grossglocnera, nakon jedno 3 stanke ili poteškoća u napredovanju (prije Stüdlhütte, prije Erzherzog-Johann-Hütte i prije samog vrha malo mučnine u trbuhu koje me pratila danas. Ne znam jer sam nešto krivo pojeo ili se želudac općenito muči, ali očito umor od jučerašnjeg bicikliranja radi svoje)
Na vrhu smo proveli jedno sat vremena, postalo je i hladno vec od toliko izležavanja. Pogled prema Großglockner Hochalpenstraße i Kaiser-Franz-Josefs-Höhe. Tu se bolje vidi ledanjak Pasterze, iliti ono što je ostalo od njega.
Pogled prema Ankogel grupi i najvišem vrhu Hochalmspitze.
Großes Wiesbachhorn i ostavi vrhovi u okolici.
Današnja hodačka tura. To ne uključuje jutarnjih 700m uspona biciklom iz Kalsa na Lucknerhaus.
Pogled prema Großvenediger, bijeli vrh u sredini.
Na silasku s Grossglocknera. Spušta se vrlo brzo preko snijega, a i sam silazak skroz dolje u dolinu ide brzo preko ugodne trave i zemlje. Nije kao u Slovenskim alpama gdje kamenje i šoder na spustu predstavlja probleme.
Boje u sumrak.
Dan 3. Nakon ugodnih 8 sati sna, preslagivanja opreme i spremanja za bicikliranje nazad 150 km u Kranjsku goru, povratak cestom koju sam prvi dan prešao po noći. Ova dolina je prekrasna (a koja nije).
Uz Dravu vodi divna biciklističa staza.
I rijeka poziva na kupanje. Pitanje koliko je temperatura vode. Ovdje je čak i pijesak na obali.
Rattendorf, jedno od mjestašca u Austiji.
Na ulasku u Italiju. Mangart u pozadini. Ovaj dio je uvijek prekrasan zbog alpa.
Alpe Adria biciklistička staza, između Italije, Austije i Slovenije.
Povratak nazad, uglavnom bez većih poteskoća, ali ipak treći dan maratona uzima svoje.
Malo iznad Tarvisia, ambijent kao u snovima, samo biciklističke staze, priroda i alpe.
