4.3.2021 V Koncu - Grintovec - Jezerska Kočna - Grintovec

Plan je bio kružna tura V Koncu - Kokrsko sedlo - Kokrska Kočna - Jezerska Kočna - Grintovec. Vrijeme je bilo malo pretoplo u sred dana, ali svejedno super za hodanje. Tura počinje od tovorne žičnice i ovdje uvijek zanimljiv pogled desno na Kotlišku grapu.

Velika količina snijega ove godine i lavine koje su pale prije nekih mjesec dana su preoblikovale veci dio puta na Kokrsko sedlo. Dobar dio puta više i ne postoji i hoda se samo po ostacima lavina. Pogled na Kokrsko sedlo.

Lijevo Kalški greben.

Pogled nazad prema dolini Kamničke Bistrice.

Pogled an Grintovec sa Kokrskog sedla. Lijevo izvire Kočna.

Storžić u daljini.

Uvijek prekrasna Kalška gora i Kalški greben. Tu je sve zaliveno i mislim da se može bilo kojim žlijebom na vrh Kalške gore.

Malo iznad sedla.

Tu već sunce piči i nedostaje mi ljetna kapa za sunce! 

Jedna friška lavina koja je pala nakon što se snijeg vec preobražal. Dio je pao, a dio iznad koji je jednako velik kao i ovaj što je pao izgleda kao da bio mogao pasti.

Prekrasna Kalška gora i Kalški greben.

Ovo je slikano negdje sa strehe Grintovca. Tu sad se toliko zahodao (i zamislio), da sam zaboravio skrenuti desno prema Kočni. Popeo sam se dobrih nekoliko stotina metara prije nego sam shvatio da sam falio skretanje :D I poslije mi se nije dalo vraćat. Reko idem sad na Grintovec. A trebao sam se vratit.

I evo me na Grintovcu (prvi put danas) za nekih 3:50h od žičnice do vrha.

Pogled na Kočne. Nakon kratke pauze, odluka pada da sad odem na Jezersku Kočnu (treba ispucat trenutnu kondiciju:)

 Self portait.

Pogled prema Karavankama (lijevo) i Austrijske alpe u daljini.

Dolgi hrbet, Skuta, Brana (s lijeva na desno)

Malih podi pod Grintovcem. Bivak se vidi otprilike u sredini desno dolje. Desna udolina je Kamnička Bistrica.

Jos uvijek na vru Grintovca upijam poglede. Pogled prema Kalškoj gori i Kalškom grebenu. Iza toga desno je Krvavec. A u daljini ispod one magle i oblaka je Ljubljana negdje.

Greben koji se spušta prema Češkoj koči. Iza toga je naselje Zgornje Jezersko.

Krećemo prema Jezerskoj Kočni. Padine su zaleđene i uvjeti odlični, jedino je udolina između Grintovca i Kočne (koja se naziva Dolci) ojužen snijeg i toje bilo naporna za prelazit.

Ovo je slikano negdje u udolini. Pogled nazad na centralnu padinu kojom smo sišli s Grintovca.

Uspon prema Jezerskoj Kočni. Ovdje je sve tvrdo ko beton. Najbolja linija je skroz lijevo koja je skoro u hladu uvijek.

Evo me na vrhu Jezerske Kočne. Ovo je pogled prema Julijskim alpama i jasno vidljiv Triglav u sredini. Lijevo je Storžić. Desno su Karavanke. Desno u daljini Austrijske alpe i negdje među njima Grossglocker.

Drugi vrh Jezerske Kočne (ili šta je to već :D)

Pogled nazad prema Grintovcu. Teško je predočit veličinu ovoga. ALi ovdje pomažu crne točkice (ljudi) na vrgu Grintovca za usporedbu.

Velika Baba i Jezersko sedlo lijevo, Mlinarsko sedlo desno, i Skuta pozadi.

Pogled na Kokrsku Kočnu. Tu ne idem jer bi se morao vraćati po strmom kuluaru iznad bivka koji je na suncu od jutra.

Ova piramida lijevo je Storžić, a u daljini vide se Julijske alpe i Triglav u sredini. Desno greben Karavanki.

Working tools. Rukavice Black Diamond Kingpin danas skoro promočile.

Greben Karavanki u cjelosti.

Idem nazad na Grintovec jer se ne želim vraćati onom priječnicom preko Dolci.

Kalški greben, iza nje desno Krvavec.

Tu je bilo vruće, ali barem vode ne nedostaje jer curi lijevo sa stijene na veliko.

Evo me nazad na Grintavcu u 15h, drugi put danas. Sad sam vec umoran :)

Pogled negdje prema Ljubljani.

Dolgi hrbet, Skuta, Brana i podi pod Grintavcem u popodnevnom suncu.

Kalša gora i Kalški greben slikano na spustu s Grintavca.

Prva piramida je Storžić, a iza nje Julijske alpe i Triglav.

Spust niz Kokrako sedlo.

Ovogodišnje lavine su poprilično preodrazile put niz Kokrsko sedlo. Dobar dio puta kroz šumu vise ne postoji, hoda se samo po ostacima lavina.

Jedan od rijeđih pogleda prema Kokrskom sedlu.