Start iz Kamničke Bistrice ujutro prema Srebrnom sedlu. Iako je 9 mjesec jos uvijek su puna parkirališta s autima. Plan je proći Zeleniške špice (prvi puta), ali neka skraćena varijanta, od Staničevog vrha, ne cijeli greben.
Malo nakon odvajanja za Srebno sedlo / Kamničko sedlo, nalazi se odvojak na desno koji vodi vjerojatno negdje na početak grebena Zeleniških špica.
Odvojak za Staničev vrh nalazi se malo poslije ovih vodenih bazena, koji izgledaju vrlo primamljivo, ali voda je prehladna za kupanje.
Ja sam krenuo nekom stazicom iznad tih bazena i završio na grebenu desno od grape, kojom vodi put na greben Zeleniških špica, prije Staničevog vrha.
To je taj greben s desne strane i jasno vidljiv pravi put na kojem treba biti. Ako se kojim slučajem nađete na tom desnom dijelu grebena (i skrenuli ste prerano kao ja) prvom prilikom siđite dolje u grapu jer prolazak po grebenu rezultira jednio borbom s zelenim borovljem i ničem drugom.
Tu sam sišao u grapu, a moglo se i prije, misleći da ce biti zabavno po grebenu (not).
Pogled na greben koji na čaka.
Izlazak na greben nakon puno previše borbe s zelenilom (konačno!) i pogled nazad na dio grebena koji smo preskočili. Izgleda kao još mnogo borbe s borovinom tako da nam nije žao što danas idemo skraćenu varijantu grebena.
Greben ispred nas.
Jasno vidljiva grapa kojom treba prići.
Na vrhu Staničevog vrha. Planjava iza nas.
S lijeva na desno, Kalška gora i Kalški greben, Grintovec, Brana
Spust sa Staničevog vrha. Iako postoji abseil točka, uže stvarno nije potrebno. Lijepo se otpenje kompaktna trojka (uiaa II-III) i to široka, tako da ima i lufta. U svakom slučaju ništa teže od ostalih dijelova grebena Zeleniških špica koje ionako treba proći slobodno.
Pogled na greben iza nas. Dojmovi dosad vrlo lijepi.
Onaj koji sjedi.
Onaj koji stoji.
Jasno vidljiva staza koja vodi prema Srebrnom sedlu.
Ovo je jedna točka grebena s koje nije moguće odpenjati i zato je tu abseil točka. Srećom taj vrh je mali i moze se lako vratiti nazad ili otpenjati s lijevo strane relativno lagano dolje.
Bližimo se kraju grebena, pogled na Planavu.
Ojstrica
Na Srebrnom sedlu, pogled na pređeni greben. Moram priznati da su Zeleniške špice poprilično lijep i kompaktan greben za prijeći, ali dosta tehnički i vremenski zahtjevno. Znatno kompliciranije od Kaptanskog grebena na Branu recimo. Uže nije potrebno.
Vrh Planjave iako planiran zaobilazim i spuštam se na Kamničko sedlo. Iz nekog razlog želim još danas na Mrzlu goru (iako znam da neću stići). Takav je bio plan za danas doduše, ali se prekasno krenulo ujutro.
Kamničko sedlo i Brana.
Planjava iza nas.
Mrzla gora, tu sam mislio danmas još Hudi Prask gore i "via normale" dolje, ali vidim da neće biti vremena i Mrzla gora nije mjesto za ostati po mraku na spustu. Svejedno idem dolje prema Okrešlju.
Riža i gljive za ručak :)
Logarska dolina.
Kamničko sedlo i Planjava, od tug smo došli.
Nakon odustajanja od Mrzle gore jer stvarno nema smisla (čitaj vremena) forsirati danas, plan je preko Rinke na bivak pod Skuto.
Turski žljeb, nije još sumrak ali sunca tu više nema, ali nema ni planinara na Okrešlju, kaže gazda (koji je počastio rakijom) da su svi otišli dolje. Ipak je oko 16 sati vec. Nakon obnova zaliha vode na Okrešlju put Savinjskog sedla.
Dobro znani put na Rinku vec. Nije neka ljepota, ali brzo digne gore. Između Kotliča i Turskog žlijeba, ovo mi je najdraže. Ali isključivo ljetni put, nije za zimu.
Mrzla gora izgleda sve niže.
More plavetnila. Pogled prema Julijskim alpama i Karavankama.
Rinka ispred nas.
Velika Baba.
Jedna panoramska s vrha Koroške Rinke. Tu se čeka zalazak sunca. Razgledi izvanredni.
Julijske alpe i Karavanke.
Kranjska Rinka i Skuta.
Ojstrica i Planjava.
Mrzla gora i Matkova kopa.
Jedna čekam zalazak da siđem na bivak i poklopam nešto vrijednije. Pošto je 9 mjesec, gužve na bivcima više ne bi trebale biti. Right? Wrong.
Još malo slika prije zalaska s kineskim mobitelom. Nekad ispadnu dobre slike, nekad bas i ne.
Nakon zalaska put bivka. Nije bas lako za pronaci u mraku iako se poznaje teren. Teže nego bivak pod Grintovcem. Na kraju bivak opet skoro put, ali nema veze. Po ovom jos ljetno mvremenu radije spavam pod zvjezdama. Nekoliko Svicaraca i Njemaca skoro utonuli u san prije mog dolaska. Uljudno mi ponudili karimat da zalegnem svojevoljno pored bivka. Noč (je) prekrasna. Ujutro se digo neki mali vjetić, ali jos uvijek pod kontrolom. Dobrih 8 sati sna do nekih 22 - 06. Ujutro se skoro svi dižu i čekaju izlazak (koji se ustvari od tamo i ne vidi). Bolje je na bivku pod Grintavcem što se toga tiče.
Većina ostaje dolje, ja grem na Skutu čilat, danas nema velikih planova zbog popodnevnim obveza, a i nahodanosti jučer.
Skuta pod jutarnjim suncem.
Koliko samo palica nma izbor.
Ovaj put na Skutu nikad ne dosadi, ali po zimi je tek lijep. Konačno su popravili onaj put i sad je službeno otvoren.
Greben između Rinke i Skute.
Ojtrica i Planjava.
Na vrhu Skute nikog, ima nekolicina na Grintovcu.
Karavane i Julijske. Danas se vidi poprilično daleko.
Krvavec tamo negdje.
Grdi greben između Rinke i Skute je teško prohodan i definitivno zahtjeva uže! Prepun je velikog kamenja koje sam stoji na grebenu i čeka da padne dolje, a ti samo obilažiš oko i preko njih tražeći pravi put. Osobno ga nisam prošao iako sam probao jednom. Trenbao bi biti lakši gledano u drugom smjeru jer ima više uspona.
Grintovec, Kočne, Struca, Dolgi hrbet.
Dosta tog izležavanja na vrhu. Sat i pol valjda...
Dolje oko Struce na Gamsov skret.
Privisna! stijena Skute i superkompaktna stjena Struce gledano od dolje.
Na Gamvovom skretu postoji varijanta da se odvoji desno stazicom (vidljivoj na slici) i nastavi se dalje oštrim grebenom prema podiju koji vodi ispod Skute i bivak pod Skutom. Taj greben izgleda vrlo atraktivno gledano sa strane podija. Toj stazici se pristupa prije nego što počne onaj zasajlani dio na Gamsovom skretu.
Slijedi spust u Kamničku bistricu i put doma. Dosta hodanja za 2 dana i odličan izlet po jako lijepom vremenu i idealnom temperaturi!
No comments:
Post a Comment