Odlično vrijeme za hodanje u 9 mjesecu, temperature malo pale i smanjila se gužva u planinama (iako to nikad nije problem osim ako imate želju za boravak u bivku preko noći). Prvobitno plan je bio dvodnevna tura iz Vršića na Pogačnikov dom i nazad drugi dan. Međutim zbog potrebe za nošenjem dereze i cepina na Hanzovoj poti na Prisanku (što ce se poslije ispostaviti kao kriva informacija), odluka je pala na dva jednodnevna izleta jer nema smisla teglit tu zimsku oprema 2 dana.
Dolazak i start ujutro u 9:30 iz Koče na gozdu. Prvi put se ide po Hanzovoj na Prisank tako da ne znam šta me čeka.
Hrpa slapova tako da nedostatak vode nije problem ovdje.
Put prolazi doslovno kroz slap u jednom trenutku i to se ne može izbjeći. Tako da ako vam fali tuširanja slobodno ponesite šampon.
Prvi susret sa tim famoznim vječnim snježištem. Rekli su da je zimska oprema obavezna, ali trenutno stanje je sprdačina, može se bez problema proći po snijegu, a i zaobići sve s doljne strane. Zaključak: bezveze sam nosio cepin i dereze cijeli dan. Mogao sam nositi čevape i pivu u ruksaku umjesto toga.
Ja sam prošao po zelenom, a izgleda kao da je i najlakše i najbrže zaobići s dolje strane, jer ono kamenje između 2 snijega gore je oštro i poskliznuće po njemu bi bilo poprilično bolno.
Ovo izgleda kao granit.
Ima vrlo lijepih polica po cijelom putu.
Razpotje koje je dosta lako promašiti (ako smo tu prvi puta) budući da se nalazi u krošnji i nastaviti ravno na Kopiščarjevu pot.
Put opet skrece lijevo (kidam nalijevo). Pogled na neki podor koji je tu bio prije nsšto godina.
Mojstrovke i Jalovec na drugoj strani.
Malo naslikavanja.
Prelazak na drugu stranu Prisojnika otriva prekrasan pogled na Škrlaticu i okolne vrhove.
Na kraju Hanzove slijedi još malo ferate do vrha. Imali smo raspravu danas da li kozorogi mogu proci ovdje i kladio bi se da mogu :)
Samo 3 sata do vrha Prisojnika po Hanzovoj i to bez žurbe, normalnim tempom (u vodiču piše 5 sati). Išlo bi to i za 2.5 sati bez problema.
Pogledi s vrha Prisojnika. Mojstrove, iza Jalovec, Mangart
Prema Vršiću, barem 4 planinarska doma u kardu.. Još da moja shit mobitel kamera to otkriva..
Prema Kranjskoj gori
Triglav lijepo zasniježen s prvim snijegom, ali nebu dugo trajao.
Kolega Zoran iz Rijeke, zajedno smo prošli dio puta.
Pun energije danas, plan je napraviti krug preko Pogačnikova doma i natrag preko Krnice.
Prvi put idem ovim putem, od vrha prisojnika do sedla Planja. Vrlo atraktivan put, mnogo sajli, ali dobro osiguran, bez ikakvih problema. Pogledi na sve strane odlični.
Kroz stražnje okno, jako lijepo, rekao bi i lijepše nego prednje okno.
Blize zatrepa Mlinarice. Razor ispred nas.
Uspon na Razor izgleda kao nekih sata vremena? Na kraju ispalo sat i pol.
Pogled sa Zatrep doline Milinarice
Iza na Prisojnik
Ispred sedla Planja
Na sedlu, lijevo Razor
Pogačnikov dom i Kriški podi, zasniježeni Triglav viri iza. Nakon silaska dolje sa sedla, putem lijevo iznad jezera na Bovška vratca.
Spodnje Kriško jezero
Zgornje Kriško jezero
Još jedan pogled na Triglav pri kraju dana.
Razor u sumrak, stojim na Bovškim vratcima, ostaje spust u dolinu Krnice, bliži se sumrak, put se naravno rategao (kao i uvijek:) i treba sići prije mraka.
Dolina Krnice, tu idemo (još nisam bio)
Kriški podi
Silaz u dolinu Krnice, prije zalaska sunca. Slijedi povratak na Koču pri gozdu oko 20:30, danas tura trajala ukupno 11 sati i bogme se lijepo nahodalo. Još da nisam teglio dereze i cepin uzalud sa sobom :) Svi dijeli puta danas su ispali lijepi, neki znani od prije neki prvi puta. Slijedi večera i spavanac.
Tura prvi dan
Nakon jučerašnje krvničke ture, danas penzionerski uspon na Špik (prvi puta za mene). Gore preko Koče na Krnici, dolje preko Kačji greben. Put preko Koče na Krnici je dosta dulji, pogledi se nude na stražnju stranu Škrlatice i obline vrhove vec od početka samog uspona.
Lijevo Razor (mnogo lijep iz ovog kuta), desno Prisojnik.
Uspon trenutno izgleda kao da smo na Velebitu. I to mora se priznati malo dosadan, osim prije spomenutih pogleda.
Tu se otvaraju malo žešči pogledi tako da put postaje malo zanimljiviji. Škrlatica iz ovog kuta izgleda mnogo impozantno.
Prije zasajlanog dijela. Tu bi se dalo bivakirat i uživat u pogledima cijeli dan.
Nakon uspona na Lipnicu (vrh prije Špika) slijedi pogled na Špik (konačno, fakat je dug put). Nekolicina ljudi vidljiva na slici.
Razgledi sa vrha Špika, Gozd Martuljek
S lijeva na desno, Prisojnik, Jalovec, Mangart, Ponce
Škrlatica i društvo
Kukova špica skroz lijevo
Jedna panoramska. Lijepo je na vrhu Špika.
Spust kroz Kačji greben ispada znatno kraći nego onaj preko Koče na Krnici, i meni osobno zanimljiviji (iako ide preko sipara djelomično).
Spust u dolinu Krnice, prekrasno!
Pogledi za kraj današnje ture.
Tura drugi dan
No comments:
Post a Comment