Nakon više mjesecne pauze vrijeme je za povratak u formu. Odluka pada za jedan uspon na Grintavec po normalki. Bio je poprilično topao dan i dobro da sam se obukao skladno tome. Jedina zamjerka je nošenje teške termosice od litre (koju vise ne nosim ako nije temepartura -5 i nize). Radije uzmem mjeh od 2 litre s kojim pijem svako malo bez stajanja što je vrlo bitno. Start iz Konca negdje oko 9 sati. Suhe alpe na slici.
Pogled na grapu lijevo od Brane ispod Kotlića. Sad fali snijega, ali prošle godine je izgledala penjivo. Poprilično dobro izgleda u živo.
Prema Kokrškom sedlu. Tu na suncu je opako vruće, tek gore u hladovini će postati zima plus vjetar koji često puše na sedlu i malo ispod. U toj hladovini snijeg je postao tvrđi i trebalo je i dereze navući (a i cepin izvući), makar sam za tih 100njak metara.
Iznad sedla, tu je još uvijek zima zbog jakog vjetra tako da je cilj maknuti se od tud. Sad se opet može bez dereza.
Gore na platou opet postaje vruće ovaj put i vise nego dolje. Vrijeme je za kratke rukave.
Pogled na Grintovec. KAsnije mi je bilo žao što nisam uzeo 2 cepina i otišao prema jama na vrh. Nisam ni razmišljao o tome u Zagrebu. Neke druge polu penjačke ture kao mozda Skuta su bile u mislima, ali zbog ruke bilo je upitno koliko mogu po takvom terenu. Na kraju je ispalo da se moglo i ovo bez problema. Šteta jer ici na Gritavec po normalki gore i dolje je ipak malo dosadno.
Tu je opet vrijeme za dereze i cepin. I skidanje svega sa sebe. Doslavno kratka majica i zasukane hlače negdje na pola puta do vrha, unatoč vjetru koji je počeo jačati prema vrhu.
Pogled nazad na Kalšku goru i Kalški greben. Ima dosta snijega i izgleda poprično nehodan, barem ovaj put iz sedla, pitanje je isao tko u zadnje vrijeme.
tu sam jos u odjeci ali ubrzo skidam sve sa sebe.
Na putu prema gore, ima dosta ljudi, neki spori neki brzi, ja sa svojom trenutnom kondicijom negdje u sredini. Nedostaje mi mjeh s vodom da mogu pijuckati guc po guc svako malo, inaci dosta pati tempo, pogotovo u ovim vrućim uvjetima.Uvjeti za hodanje su jako dobri, snijeg taman lagano mekan.
Kalška gora i Kalški greben.
Ispod vrha, moram priznati da mi je ovo vec na granici kondicije zbog poduže pauze. Ide polako ali nije neki gušt, a i dosadna je ova streha. Tu opet žalim što nisam planirao Jame.
Uvijek veličanstvene Kočne se otkrivaju. Tu vec vjetar divlja, i polako navlačim stvari na sebe.
Konačno na vrhu, nekih 4 sata ukupno. Na vrhu su dobri pogledi, ali vjetar je prejak za duži ostanak. Pogled na Skutu, Tursku goru, Branu, Planjavu, Ojstricu. Dosta slabo je sa snijegom ove zime. Iako trenutno su dobri uvjeti za penjanje gdje ima snijega jer sve se odavno sleglo.
Kočne i Trigav iza.
Pogled prema Jezerskom.
Austrijske alpe u daljini.
Podij i bivak pod Grintavcem desno na rubu sijene.
Kalški greben i Krvavec. Na vrhu ostajem duže unatoč jakom vjetru jer treba uživati u pogledima. Večina ljudi se pokupila rano. Nakon što sam krenuo dolje troje izlazi na vrh preko Jama. Da sam išao tim putem tamam bi se sreli negdje..
Kalška gora na spustu pod cirusnim nebom. Treba se još spustim do auta. Dan je bio dobar, hodanja sasvim dosta. Kao i obično u glavi se kuju druge ture, i to više penjačke jer dosadno je samo hodat :)
No comments:
Post a Comment