Plan je bio prvi puta posjetiti talijanski dio Julijskih alpi, i to vrhove Montaž (Jof di Montasio) i Viš (Jof Fuart). Pošto se radi o nepoznatom terenu i jednostavno ne znam potrebno vrijeme za pojedine destinacije, moj omiljen "fast & light" način hodanja ipak će biti dvodnevi u ovom slučaju, što znači vreća za spavanje u ruksaku, nešto više hrane itd... a jurnjavu ćemo ostaviti za drugi puta, kad bar malo upoznamo teren. Kao početak ture odabran je start iz Cave del Mole. Postoji i varijanta bliže Rabeljskom jezeru koja starta iz Bele vode.
Dvodnevni ruksak
Smajlić na putu
Put se odvaja s glavne ceste i ide makadamom do gornjeg parkinga, nakon čega je zabrana vožnje dalje, i tu kreće hodanje. Put nastavlja strmom cestom (djelomično i betoniranom) do Viške planine gdje je žičnica.
Nakon cestog dijela puta, otvara se prekrasan pogled an amfiteatar divljine posvuda.
Tu se put odvaja desno za Rifugio Corsi kuću (koja je sad zatvorena).
Put prelazi preko vode ovdje koja je (pretpostavljam) dostupna cijele godine pošto je sad 9 mjesec i curi normalno.
Tu idemo u ovaj klanac. Vrijeme je idalno za hodanje danas, temperatura taman u nešto vjetrića.
Dolazak na Rifugio Corsi. Koliko vidim ovo je vodić za neke sportiće u blizini? Iako ne znam zašto bi netko u ovom prekrasnom alpskom ambijentu išao penjat sportske smjerove. U svakom slučaju ako vam zatreba, tu je: )
Putokaz malo dalje. Tu malo iznad se isto nalazi voda (da sam to znao prije, ne bi nosio sa sobom 2 litre).
Self portrait
Pogled iza nas, stvarno je prekrasno!
Dolaskom na sedlo gdje se odvaja put lijevo za Forcella Mose (Škrbina zadnje Špranje) i desno za Viš. I veličanstveni Montaž u daljini.
Put Anite Goitan.
Uskoro se otvaraju pogledi na ostatak Juliskih alpi
Pogled na Rifugio Corsi.
Na vrhu Jof Fuarta, iza Jof di Montasio.
Veličansveno greben i ambijent uokolo, daleko najljepši u cijelim Julijskim alpama!
Kanin
Mangart, Škrlatica, Jalovec, Triglav (s lijeva na desno)
Jedna panoramska
Nakon pola sata boravka na vrhu vrijeme jer za dalje, silazak s Jof Fuarta i uspon na Koštrunovušpicu.
Na ovom grebenu nalaze se svakakvi ostaci Prvog svjetskog rata (rovovi, bunkeri i tuneli u stijeni)
Sve je prepuno kozoroga
Tuneli na vrhu Cime Castrein (Koštrunova špica).
Tu slijedi silazak sa grebena na prijevoj Forcella Lavinal dell Orso, tako da se malo izgubi na visini. Treba biti oprezan i ne skrenuti na ovu vidljivu stazicu koja sljedeci vrh obilazi znatno duljim putem. Mene je ta greška koštala nekih sata vremena što nebi bio i neki problem da se bliži sumrak i bivak je još uvijek na nepoznatoj udaljenosti.
Glavno prečenje grebena ide ovdje, preko sipara u stijenu.
Nakon ponovnog uspona na greben, započinje prekrasno prečenje grebena prema bivaku. Ovdje je vec pošteni sumrak pošto smo izgubili nekih sat vremena dana krivim skretanjem.
Jako lijepo i atraktivno prečenje grebena!
Par slika prije sumraka.
Alien colors.
Mangart i Triglav, najprepoznatljivi.
Jos malo veličanstvenih boja prije zalaska sunca. Ovo je pogled prema Modeon del Buinz (Špik nad Špranjo)
Bivak Luca Vuerich gore na vrhu Foronon del Buinz (Spik nad Nosom). Bivak je izgrađen u spomen na talijanskom alpinista stradalog na Prisojnika. Bivak je lijep, nudi 8 vrlo udobnih madraca, iako je malo nepraktičan zbog stola koji se nalaz u sredini koji onemogućava prolaz kroz bivak ako netko sjedi za stolom.
Danas se nabralo 9 sati kretanja (a i stajanja :). Bilo bi 8 sati da nije bilo pogrešnog skretanja. Gledajući sa Viša, bivak je izgledao bliže, međutim nakraju se ipak nabralo 4 sata do njega. Sve to sa nekom prosječnom kondicijom naravno. Na bivaku vesela grupa talijana pravi društvo prije spavanja.
Ovo je jutarnja slika sljedeci dan ujutro, lijevo Viš, pa Mangart i Triglav (tko ih prepoznaje)
Čekanje sunca i veličanstvenih pogleda na bivku (temperatura 4°C).
Pogled prema Montažu, tamo idemo danas, to je ostatak grebena.
Pecol, prekrasno podnožje ispod Montaža gdje se može doći i autom, van zimskom razdoblja.
Još jedan pogled na bivak.
Silazak sa Forca de lis Sieris (Škrbina nad Tratico) i pogled prema Montažu.
Na vrhu Cima di Terrarossa (Špik Hude police), to je zadnji vrh prije Montaža na koji se lako dolazi.
Nakon Cima di Terrarossa vodi staza zvana "Leva" na Montaž. Vrlo atraktivna staza (iako ni blizu jučerašnjeg grebenu koji nosi titulu najatraktivnije dionice ovdje bez premca)
Na hrbtu Montaža, pogled prema dolini Saisera (Zajzera).
Pipanove ljestve, po meni nepotrebne, umjesto normalnih klinova i sajli.
Vrh Montaža vrlo blizu, podsjeća na uspom na Triglav sa Kredarice, kada se grebenom malog Triglava krećemo prema vrhu.
Slijede pogledi sa vrha Montaža. Ovo je prema Grossglockneru.
Prema Dolomitima.
Nazad prema Julijskim alpama
Pecol
Danas malo laganija tura, i dosta topliji dan nego jučer. I hrpa ljudi na vrhu Montaža (ipak je subota). Na povratku jezero Lago di Predil nije bas bilo za kupanje :) Mozda se i moglo, ali nismo isprobavali..
No comments:
Post a Comment